Jesu li Isus i Krisne ista osoba?

Ova ideja, koja nam se cesto namece, proizašla je iz izjave uzete iz Ivanovog evandelja : "Ja i moj Otac jedno smo." (Ivan 10:30)

Kako je vec prije spomenuto da je ovo posljednje evandelje, napisano oko 125. n.e. (izuzev par recenica), uvelike stavljeno pod upitnike ucenjaka zbog pretjeranih tvrdnji i kristoloških namjera, važno je zapaziti kako se ideja o Isusu kao utjelovljenome Bogu pojavila mnogo ranije, pocevši sa Pavlovom poslanicom Rimljanima (napisanom oko 55. n.e.): "Njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen." ( Rimljanima 9:5 )

Odatle se ova ideja zatim pocinje širiti i probijati kroz stoljeca, cak i u naša moderna vremena.

Znacajno je kako je vec Plinije Cecilije Drugi (61.-114. n.e.), prokonzul provincije Bitinije, godine 111. u svojim, sada slavnim, pismima caru Trajanu o Kršcanima, napisao kako "je bio njihov obicaj da se na odredeni dan okupe prije zore i pjevaju hvalospjeve Kristu kao Bogu" ("Carmen Christo qasi deo decere secum invincem").

Zbog toga je tijekom vremena Pavlovo shvacanje pridobilo entuzijasticnu podršku unutar nežidovskih Kršcana, kojima su se žestoko protivili Kršcani Ebioniti i druge ranokršcanske grupe - naposljetku proglašene hereticima.

Ovaj koncept Isusa kao Boga je dalje razradio Grgur iz Niase (335.g.), koji je oblikovao dogmu o Svetom Trojstvu Oca, Sina i Duha Svetoga, koja se time pojavila kao jasan i uvjerljiv odgovor na arijansko propitivanje.

Konacno je ono pronašlo svoju krajnju dogmatsku formulaciju u tzv. Atanazijskom Vjerovanju (oko 500.g.), una substantia - tres personae (jedna supstanca - tri osobe) koje jednom zauvijek razracunalo s arijanskom kontroverzijom.

Ipak, ako pogledamo u sama evandelja - barem što se tice sinoptickih evandelja (Marko, Matej i Luka) - ne nalazimo nigdje spomen Isusa kao utjelovljenog Boga. Umjesto toga, u Marku 10:8 i Luki 18:19 je receno: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim samog Boga."

Ucenjaci se uglavnom slažu oko toga da Isus sigurno sebe nikada nije smatrao božanskim, utjelovljenim Bogom, drugom osobom u Svetom Trojstvu. Cak i Ivanovo Evandelje pored svih svojih kristoloških izjava kaže: "Moj Otac je veci od mene" (Ivan 14:28). Uzevši u obzir izjavu: "Slavim te, o Oce, Gospodaru neba i zemlje, što si sakrio ovo od mudrih i razumnih, a objavio malenima." (Luka 10:21), maleni sigurno nemaju Sveto Trojstvo na umu dok citaju Bibliju.

Umjesto toga je vjerojatnije kako je koncept Isusa kao Boga evoluirao tijekom vremena. On nema nikakve veze s Isusom Povijesti, vec s onim što su kršcani, pocev od Pavla, s vremenom poceli vjerovati o Isusu.

Burton L. Mack predlaže da bi ova ideja, prije nego da je vjerovanje Isusovog pokreta ili Q ljudi, odražavala mentalni sklop sjevernog Sirijskog kulta Krista, ociglednog zastranjenja od Isusovog pokreta, s Pavlom kao svojim znacajnim predvodnikom.

Iz Vedskih dokaza je jasno kako Isus nije Krišna. Potrebno je samo jednom razmotriti Krišnino obilje kako je opisano u Vedskoj verziji da bi se došlo do ovog zakljucka.
Ovdje su neki primjeri :

U Novom Zavjetu Isus nigdje ne tvrdi kako je sveprisutan, kao što to Krišna tvrdi : sarvasya caham hrdi sannivisto, "Ja sam u srcu svih živih bica" (Bhagavad-gita 15.15), "prisutan u svakom atomu", adantara stha paramanu cayantara stham (Brahma Samhita 5.35) i kako Ga takvog kakav jest mogu vidjeti samo osobe sa savršenom vizijom:

yo mam pasyati sarvatra sarvam ca mayi pasyati

"Onaj tko svuda vidi Mene i Mene vidi u svemu nikada nije izgubljen za Mene niti sam Ja ikada izgubljen za njega." ( Bhagavad-gita 6:30)

Niti Isus tvrdi da je svemoguc-

mattah parataram nana yat kincid asti dhananjaya
mayi sarvam idam protam sutre mani - gana iva

-kao što to Krišna izjavljujuje:
"Nema vece istine od Mene. Sve pociva u Meni, kao biseri nanizani na niti." (Bhagavad-gita 7.7.). On je snaga snažnih - balam balavatam caham (7.11), inteligencija inteligentnih - buddhir budhimatam asmi (7. 10) i sposobnost u covjeku - tejas tejasvinam aham (7.10).

Niti Isus izjavljuje da je sveznajuci -

vedaham samatitani vartamananani carjuna
bhavisyani ca bhutani mam tu veda na kascana

"O Arjuna, kao Svevišnja Božanska Osoba, znam sve što se zbilo u prošlosti, sve što se zbiva sada i sve što ce se zbiti u buducnosti. Ja znam sva živa bica, ali Mene nitko ne zna." (Bhagavad-gita 7.26)

bahuni me vyatitani janmani tava carjuna
tany aham veda sarvani na tvam vettha parantapa

"Ti i ja smo se rodili mnogo puta. Ja se sjecam svih naših rodenja, ali ti ne!" (Bhagavad-gita 4.5)

Nadalje, Isus se ne proglašava izvorom svih bica - bijam mam sarva bhutanam (7.10.) - "izvornim sjemenom" i "ocem svega" - aham bija pradah pita (14.4)

Niti Isus naucava kako sve stvoreno pociva u njemu :

aham sarvasya prabhavo mattah sarvam pravartate
iti matva bhajante mam budha bhava - samanvitah

"Ja sam izvor svih duhovnih i matreijalnih svjetova. Sve izvire iz Mene. Mudre osobe koje to savršeno dobro znaju služe me s predanošcu i obožavaju svim srcem." (Bhagavad-gita 10.8)

etad-yonini bhutani sarvanity upadharaya
aham krtsnasya jagatah prabhavah pralayas tatha

"Svemu što je materijalno i duhovno u ovome svijetu, budi siguran da sam Ja pocelo i uništenje." (7.6)

Isus ne tvrdi da je svevišnji kontrolor - isvarah paramah krsnah (Brahma Samhita 5.1), uzrok svih fizickih fenomena - tapamy aham aham varsam nigrhnamy utsrjami ca - "Ja dajem toplinu, i Ja zadržavam i šaljem kišu" (9.19) ili "uzrok svih uzroka, materijalnih i duhovnih" - sarva karana karanam (Brahma Samhita 5.1).

Niti Isus tvrdi kako je "besmrtnost, utjelovljena smrt " - amrtam caiva mrtyus ca sad asac caham arjuna, ili kaže: "...i duh i materija su u Meni " - sad asac caham arjuna (9.19)

Isus ne govori kako je materijalna priroda pod njegovom kontrolom - mayadhyaksena prakrtih suyate sa-caracaram (Bhagavad-gita 9.1), kako su sva bezbrojna živa bica njegovi djelici i cestice - yena bhutani asesani draksyasi atmany atho mayi (Bhagavad-gita 4.35), da je on uzrok sve kreacije - yad yad vibhutimat sattvam srimad urjitam eva va, ili tat tad evavagaccha tvam mama tejo-ms-sambhavam - "Znaj da sve što je bogato, lijepo i slavno potjece iz malene iskre Moga sjaja"(10.41).

Niti Isus izjavljuje: "Ali što ce ti Arjuna svo ovo detaljno znanje? Samo jednim Svojim djelicem prožimam i održavam citavi svemir "(10. 41).

atha va bahunaitena kim jnatena tavarjuna
vistabyaham idam krtsnam ekamsena sthito jagat

Ipak, to ne znaci kako je Isus obicno bice koje je dostiglo savršenstvo.

Niti je njegovo tijelo sat-cit-ananda vigraha, transcendentalno tijelo od znanja i blaženstva, kao Krišnino (Brahma Samhita 5.1).

Iz onog što nam govore ucenjaci prilicno je jasno kako ni Isus ni njegovi izvorni sljedbenici u Galileji ili kasnije u Jeruzalemu (kao npr. clanovi Isusovog pokreta), nisu smatrali Isusa "Rijeci koja je tijelo postala i prebivala medu nama", utjelovljenim Bogom, drugom božanskom osobom, sinom covjecjim koji ce nam se vratiti u buducnosti na oblacima: "Jer kao što munja dolazi s istoka i sijeva daleko na zapadu, takav ce biti i dolazak Sina Covjecjega" (Matej 24:27).

Ipak, Isus kao savršeno bice, opunomoceni shaktyavesa avatara, vjecno savršena duša, silazi ispunjen božanskom moci kako bi spasio pale duše u ovom materijalnom svijetu .

Takvo tijelo nije podložno istim zakonima koji upravljaju nama sirotima. Osoba na toj razini je obdarena s osam misticnih obilja od kojih su neka predstavljena u evandeljima:
anima siddhi - osoba može prolaziti kroz zidove ili zatvorena vrata (Ivan 20:19, 26)
laghima siddhi - osoba može hodati po vodi (Matej 14.25)
prapti siddhi - osoba može s viših razina u trodimenzionalni svemir donijeti stvari poput hrane za cetiri ili pet tisuca ljudi (Matej 15:38, 16:10; Marko 8:9, 8:20)
isitva siddhi - pojavljivati se ili nestajati po volji - "onda su se njihove oci otvorile i prepoznali su ga; i on je nestao s njihovog pogleda " (Luka 4:29:30, 24:31)

Što se tice oslobodenih duša poput Isusa, jivan mukta, slobodnih od vezanosti materijalnim zakonima, receno je :

iha yasya harer dasye karmana manasa gira
nikhilasv apy avasthasu jivan-muktah sa ucyate
(Bhakti rasamrita sindhu 1.2.187)

"Osoba koja djeluje u svjesnosti Krišne (ili drugim rijecima, u službi Krišne) sa svojim tijelom, umom, inteligencijom i rijecima je oslobodena osoba cak i u materijalnom svijetu, premda možda obavlja tzv. materijalne aktivnosti."

Šrila Prabhupada objašnjava: "(takav bhakta) nema lažni ego jer ne vjeruje da je materijalno tijelo, ili da ga posjeduje. On zna da nije ovo tijelo i da tijelo ne pripada njemu. On osobno pripada Krišni, a tijelo takoder pripada Krišni. Kada upotrijebi sve što dolazi od tijela, uma, inteligencije, rijeci, života, bogatstva itd. - sve što posjeduje - za Krišninu službu, smjesta se povezuje s Krišnom. On je jedno s Krišnom i lišen lažnog ega koji navodi osobu da vjeruje kako je tijelo i sl. To je savršeni stadij svjesnosti Krišne" (Bhagavad-gita 5.11, smisao).

"Takav Gospodinov bhakta može podnijeti sve napadaje materijalne prirode i zbog toga je poznat kao gosvami. Jedino takav gosvami može shvatiti tajne Gospodinovih transcendentalnih ljubavnih odnosa" (Srimad Bhagavatam 3.4.31, smisao).

Takva osoba nalazi se na stupnju zvanom vasudeva ili suddha sattva, iznad materijalne prirode, jedno s Krišnom, ne u osobnosti, vec u interesu, u službi i ljubavi, "...u ovom svijetu, ali ne od njega"

mam ca yo´vyabhicarena bhakti yogena sevate
sa gunan samatityaitan brahma-bhuyaya kalpate

"Onaj tko uvijek neprestano služi i ni u kakvim okolnostima ne pada odmah transcendira odlike materijalne prirode i tako dostiže nivo Brahmana (transcendentalni nivo)" (Bhagavad-gita 14.26).

Ovo nepojmljivo stanje svijesti oslobodene duše, jivan mukte, osobe na nivou vasudeve, usredotocene na Boga kroz svoj odnos prema svom tijelu, je u Bhagavad-giti opisano na slijedeci nacin :

naiva kincit karomiti yukto manyeta tattva-vit
pasyan srnvan sprsan jighrann asnan gacchan svapan svasan
pralapan visrjan grhnann unmisan api
indriyanindriyarthesu vartanta iti dharayan

"Osoba s božanskom svjesnosnošcu, iako gleda, sluša, miriše, jede, hoda, spava i diše, uvijek u sebi zna da zapravo ništa ne cini, jer dok govori, obavlja nuždu, prima ili otvara i zatvara oci uvijek zna da samo materijalna osjetila dolaze u dodir sa svojim predmetima i da je od njih odvojena " (Bhagavad-gita 5.8-9).

Takvi bhakte, cije su oci premazane pomašcu ljubavi - premanjana cchurita bhakti vilocanena santah sadaiva hrdayesu vilokayanti -- u ekstaticnoj viziji u središtu svog srca uvijek vide nepojmljivi oblik Syamasundare, Krišne.

Ovakva osoba na nivou prasannatma - ekstaze - vidi Boga svugdje :

yo mam pasyati sarvatra sarvam ca mayi pasyati
tasyaham na pranasyami sa ca me na pranasyati

"Onaj tko svuda vidi Mene i Mene vidi u svemu nikada nije izgubljen za Mene niti sam Ja ikada izgubljen za njega" (Bhagavad-gita 6.30).

On je na brahma bhuta nivou, oslobodena duša :

brahma-bhutah prasannatma na socati na kanksati
samah sarvesu bhutesu mad-bhaktim labhate param

Osloboden jadikovanja - na socati - cak i kada je suocen sa velikim patnjama poput razapinjanja: "Kceri Jeruzalemske, ne placite nada mnom, vec nad sobom i nad djecom svojom" (Luka 23:28).

Ne postoji ništa više za cime bi on žudio- na kanksati.
On je prijatelj svih bica - samah sarvesu bhutesu.
I njegova usredotocenost na cisto predano služenje Boga je potpuna i savršena - mad-bhaktim labhate param (Bhagavad-gita 18.54).

Kako su zajedno s Krišnom (u svjesnosti Krišne), ne boje se ni u kakvim okolnostima:

narayana-parah sarve na kutascana bibhyate
svargapavarga-narakesv api tulyartha-darsinah

"Bhakte koji su u potpunosti predano služe Svevišnju Božansku Osobu, Narayana, nikada se ne plaše bilo kojih uvjeta života. Za njih nema razlike izmedu rajskih planeta, oslobodenja i paklenih planeta, jer takve bhakte interesira jedino služenje Gospodina"(Šrimad Bhagavatam 6.17.28).

Niti su podložni zakonu karme ili zakonima prirode kao obicna ljudska bica :

mahatmanas tu mam partha daivim prakritim asritah
bhajanty ananya-manaso jnatva bhutadim avyayam

"O Prthin sine, velike duše, koje nisu obmanute, nalaze se pod zaštitom božanske prirode. One su potpuno zaokupljene predanim služenjem, jer Me znaju kao prvobitnu i neiscrpnu Svevišnju Božansku Osobu" (Bhagavad Gita 9.13).

Niti mogu biti ubijene u normalnim okolnostima:
kaunteya pratijanihi na me bhaktah pranasyati
"O Kuntin sine, otvoreno reci svima da Moj bhakta nikada ne propada."
(Bhagavad-gita 9.31)

Postoji mnoštvo dokaza iz naših spisa kako su savršene duše preživjele sve vrste mucenja i napada, poput Prahlada Maharaja, kojeg je njegov demonski otac bacao medu lavove, u jamu sa zmijama ili sa vrhova planina.

Cak je i Bhišma, proboden tisucama strela, bio iznad zakona prirode i nije mogao biti ubijen, vec je napustio svoje tijelo po vlastitoj volji, tek nakon što je stigao Šri Krišna.

Na slican nacin u 15. stoljecu nisu bili ubijeni ni Mira Bhai, koji je bio otrovan, ni Haridas Thakur koga su, nakon što je bio izbicevan na 21 tržnici, smatrali mrtvim i bacili njegovo tijelo u Gangu. On je oživio i hodao uokolo slobodno kao i Isus - nakon raspeca.

Iz Starog Zavjeta sjecamo se price o Šadraku, Mešaku i Abed Negu, koji su radije odabrali da budu baceni u pec nego da jedu meso koje im je nudio kralj Nabukodonosor, i koji su su slavili Gospodina u vatri i preživjeli (Danijel 3:19-26). mare krsna rakhe ke, rakhe krsna mare ke - ako te Krišna štiti, nitko te ne može ubiti, a ako te Krišna želi ubiti, nitko te ne može zaštiti.

Dok su okolnosti Isusova odlaska daleko od jasnih, one za nas ni nisu toliko važne. Cak su i nebitne. Kao što je Srila Prabhupada istaknuo: "propovijedanje je suština." Isusova ucenja su najvažniji dio njegove misije i inkarnacije, a ne ono što se dogodilo poslije toga.

Zapravo, previše se udubljujuci u Isusovu smrt, prazan grob i dogadaje iza toga (koje su Teolozi zanimljivo nazvali "post-uskrsna perspektiva"), sav naglasak Isusovih ucenja - da ostavimo stvari iza sebe i okrenemo se Bogu sa srcem, dušom i umom - postaje zamagljen i naposljetku se gubi.

Nadalje, vec 1977. Šrila Prabhupada je, na temelju Vedskog dokaza, odbacio ideju o Isusu koji umire za naše grijehe kao neovlašteno zastranjenje u svjetonazoru: od cistih i savršenih Isusovih ucenja do spasenja putem križa (Bombay, 2. ožujka 1977.).

Isusova ucenja su univerzalna, potpuna u sebi i savršeno spasonosna - sanatana dharma, vjecna religija duše u njenom odnosu punom ljubavi prema Vrhovnom Bicu, nezagadena lažnim tjelesnim imenovanjima, upadhijima, tj. imenovanjima poput Indijac, Amerikanac, Hindus, Musliman, Kršcanin itd. sarvopadhi-vinirmuktam tat-paratvena nirmalam hrsikena hrsikesa-sevanam bhaktir ucyate (Narada-pancaratra, citairana u Bhakti-rasamrita sindhu 1.1.2.) - stvarna svrha života.

Jednostavno predajuci se Božjoj volji osoba živi s Krišnom i sva karma je uništena.

sarva-dharmam parityajya mam ekam saranam vraja
aham tvam sarva papebhyo moksayisyami ma sucah

"Ostavi sve vrste religija i samo se predaj Meni. Oslobodit cu te svih grešnih posljedica. Ne boj se" (Bhagavad-gita 18.66).

Tako nitko ne mora umrijet za naše grijehe.

Isus je osobnim primjerom naucavao kako se predavati Bogu u svim okolnostima:
"Neka bude Tvoja volja" (Matej 26:24) "kako na nebu tako i na zemlji" (Matej 6:10).

Da bi propovijedao ovu poruku ljubavi, Isus je bio toliko predan da je bio spreman podnijeti razapinjanje.

1. Uvod
2. Tko je bio Isus?
3. Da li su Isus i Krišna ista osoba?
4. Da li je obožavanje Isusa u skladu s obožavanjem Krišne?
5. Razlika izmedu Isusa i Krišne.

O autoru
© 2002 Prithu das Adhikari