Da li je obožavanje Isusa u skladu s
obožavanjem Krišne?
Zašto ne?
Ne postoji nesuglasica izmedu Oca i sina.
Medutim, pravi problem leži u tome da neka od ucenja Novog
Zavjeta nisu uobicajena ucenja duhovnoga znanja. Njima su kasniji
izvori površno prekrili ucenja Isusa.
Izgleda da je postojao jaz izmedu dvije skupine, obje na tjelesnoj
razini, obje nesposobne da shvate transcendentalnu prirodu Isusove
poruke.
Pavao je vjerojatno pokušao dokuciti Isusa koliko je najbolje
mogao. Isto tako i skupina oko Jakova, Petra i ostalih.
Pavao nije imao grižnje savjesti što propovijeda drugaciji
koncept od Isusovog:
"Uistinu, ako vam tko dode i propovijeda drugog Isusa,
kojega mi nismo propovijedali, ili ako drugoga Duha primate,
kojega niste primili, ili drugo evandelje od onoga koje ste
prihvatili - takva lijepo podnosite. Smatram, eto, da ni u cemu
nisam manji od "nadapostola"." (tj. Jakova, Petra
i ostalih) (2 Korincanima 11:5).
Stoga bi Kršcanstvo koje mi poznajemo vrlo lako moglo biti
odmak od izvornog Isusovog pokreta, a afirmirani suvremeni ucenjak
Burton L. Mack opisuje ga kao "Kult Krista iz sjeverne
Sirije i Male Azije"- ciji je Pavao mogao bio rjeciti zastupnik.
Cini se da su se Jakov i njegova skupina do neke mjere postepeno
kretali natrag prema Židovstvu, s obzirom da se Jakov svakodnevno
molio u hramu ("...obicavao bi sam uci u hram i cesto ga
se moglo naci na koljenima kako moli oprost za ljude, tako da
su njegova koljena postala tvrda poput devinih zbog toga što
ih je stalno savijao u svojem obožavanju Boga..." - Euzebije,
Povijest crkve II., poglavlje XXIII., 5-7).
S druge strane, Pavlova skupina sa svojom teologijom iskupljenja
na križu i konceptom umiruceg Boga pretežito se temeljila na
shvacanjima poganskih misterijskih kultova Mediterana i kretala
se u vlastitom smjeru (osobito zanimljiv u tom pogledu je kult
Boga spasitelja Mitre, koji slicno umire radi grijeha svojih
sljedbenika).
Štoviše: teško je previdjeti odredene slicnosti s Posljednjom
vecerom, uzevši u obzir da su oni koji bi sudjelovali u obroku
u sjecanje na Mitru, takoder mogli sudjelovati u njegovoj smrti
i uskrsnucu.
Nadalje je zapanjujuce da je Mitrin rodendan baš 25. prosinca,
na Božic. Cak je i sveti dan tjedna za sljedbenike Mitre, Boga
Sunca, nedjelja, a ne Sabbath, što su nesumnjivo slijedili Isus
i njegovi sljedbenici.
Dok je jeruzalemska majka crkva razorena padom Jeruzalema 70.
n.e., a neki od sljedbenika se izgleda povukli u Trans-jordaniju
(poznati bijeg u Pellu) i kasnije postali poznati kao Ebioniti,
Pavlovo je shvacanje preživjelo u nedostatku drugoga.
U vezi toga zamjetno je da su Ebioniti, prema opisu Epifanija
iz Konstance (315.-403. n.e.) u njegovom Panarionu (poglavlje
30.), shvacali Isusa kao savršeno ljudsko bice, a ne Boga. Vjerovali
su da se Isusa ne može slijediti ukoliko se ne odrekne jedenja
mesa. Nisu vjerovali da je Isus roden od djevice. I proglasili
su Pavlova ucenja herezom - a Pavla prvim apostatom (prvim otpadnikom
od vjere).
Neki ucenjaci, poput Klausnera, pretpostavljaju da bi ucenja
Ebionita vrlo lako mogla biti bliža ucenjima povijesnog Isusa.
"Medutim, utjecaj Židovskog Kršcanstva, usprkos cijelom
desetljecu neosporne nadmoci, nije bio apsolutan i autor tog
inovativnog dokumenta kojeg danas poznamo kao Evandelje po Marku,
bio je ocito inspiriran teologijom Pavla."
S.G.F. Brandon kaže: "Smrt Isusa, štoviše, donijeta nam
je ne kao nezgoda koja se može objasniti apologetikom Starozavjetnih
citata, vec kao dogadaj od univerzalnog soteriološkog znacaja,
koje nije moglo biti shvaceno od strane proslavljenih predstavnika
Židovskih Apostola".
To je gdje je cijela stvar pukla i odijeljenje koje je temeljilo
svoju Teologiju na osobi koja nikad nije upoznala Isusa uživo,
odnosno Pavlu, krenulo je u vlastitom smjeru: Kršcanstvo koje
poznajemo posljednjih 2000 godina.
Vratimo se na glavno pitanje: bi li osoba trebala odbaciti
Isusa?
Nipošto. Mi vas samo molimo da otkrijete povijesnog Isusa.
A moderna nauka ce vam pomoci u Potrazi da razvijete prosvjecenije
shvacanje Isusa i njegovog ucenja.
Šrila Prabhupada, duhovni ucitelj Medunarodnog društva za svjesnost
Krišne, rekao je: "Ukoliko osoba voli Krišnu, mora voljeti
Gospodina Isusa takoder. A ukoliko osoba savršeno voli Isusa,
mora voljeti Krišnu takoder. Ako kaže: "Zašto bih volio
Krišnu? Voljeti cu Isusa", tada ne posjeduje znanje. A
ako kaže: "Zašto bih volio Isusa? Voljeti cu Krišnu",
tada takoder nema znanja. Ako osoba shvaca Krišnu, tada ce shvatiti
Isusa. Ako osoba shvati Isusa, tada ce takoder shvacati Krišnu"
(Šrila Prabhupada - Razgovor u sobi s Allenom Ginsbergom, 12.
svibnja 1969., Columbus - Ohio).
To je naš položaj.
- Uvod
- Tko je bio Isus?
- Da li su Isus i Krišna ista osoba?
- Da li je obožavanje Isusa u skladu s obožavanjem Krišne?
- Razlika izmedu Isusa i Krišne.
O autoru
2002 Prithu das Adhikari |
